blog :: arhiv :: o nama :: ostalo
13.10.2007., subota
Doris Lessing, dobitnica ovogodišnje Nobelove nagrade za književnost
Kao što ste najvjerojatnije i čuli, unatoč svim mogućim predviđanjima pobjede drugih pisaca, ovogodišnja dobitnica Nobelove nagrade za književnost je Doris Lessing. Stoga sam odlučio napisati nešto o njoj ovdje, jer upravo ona se smatra dostojnom nasljednicom velikih književnoumjetničkih imena poput (veoma nedavnog) Orhana Pamuka, ali i Elfriede Jelinek, Imrea Kestésza, V. S. Naipaula, Toni Morrison, Williama Goldinga i Gabriela Gárcije Marqueza, ili pak Pabla Nerude, Samuela Becketta, Jean-Paula Sartrea ili Alberta Camusa. I sasvim vjerojatno je da će njeno ime obilježiti godinu dana do sljedeće dodjele.

Rođena kao Doris May Tayler 22. listopada 1919. godine u Perziji (današnjem Iranu), ta odlučna Britanka uvijek na pitanja o svom djetinjstvu odgovara kako je to bilo razdoblje u kojemu se miješalo malo zadovoljstva i mnogo boli. Imala je trinaest godina kada je njeno službeno obrazovanje u salisburyjskoj srednjoj školi završilo, no ona se nastavila obrazovati sama čitajući mnoge knjige. Pisci koje je kao mlada voljela su Dickens, Scott, Stevenson, ali kasnije je otkrila i D. H. Lawrencea, Stendhala, Tolstoja i Dostojevskog. U stvaranju njenog spisateljskog duha, osim knjiga koje je čitala, imao je veliku ulogu i njen otac, koji je pričao svoje dogodovštine iz Prvog svjetskog rata.

Kao petnaestogodišnjakinja, otišla je od kuće i zaposlila se kao bolničarka. U to vrijeme, počela je pisati kratke priče i čak dvije prodala časopisima u južnoj Africi. Tada je napisala, aludirajući na svoju majku s kojom se nije slagala: "Postoji cijela generacija žena kod kojih vrijeme kao da stane kada dobiju djecu. Gotovo sve su postale prilično neurotične - zbog, mislim, kontrasta između onoga što su ih učili u školi da su sposobne i onoga što im se zapravo dogodilo." Lessigova vjeruje kako je ona mnogo slobodnija jer je spisateljica, te govori kako je pisanje proces koji "postavlja razmake", proces "uopćenja stvarnosti".

1937. godine, preselila se u Salisbury, gdje je radila kao telefonistica godinu dana. Sa svojih samo devetnaest godina, udala se za Franka Wisdoma i dobila dvoje djece. Osjetivši se zarobljenom u ulozi koja joj je odjednom namijenjena, napustila je svoju obitelj i odselila se, ali u isti grad. 1949. godine, Doris Lessing se sa svojim mladim sinom preselila u London, gdje je iste godine objavila svoj prvi roman - The Grass is Singing. Nastavljajući romanima kao što su Children of Violence, The Golden Notebook (hrv. Zlatna bilježnica, Grafički zavod Hrvatske, 1983.), Briefing for a Descent into Hell, Memoirs of a Survivor (hrv. Kako sam preživjela, Globus, 1985.), te još mnoštvo njih, od kojih je na hrvatski prevedena još samo Love Again (hrv. I ponovno, ljubav, V.B.Z., 1999.) te The Summer before the Dark (hrv. Ljeto prije sutona, August Cesarec, 1979.).

U siječnju 2000. godine, u londonskoj Narodnoj galeriji portreta, otkrivena je slika nje Leonarda McComba. Ovjenčana mnogim svjetski poznatim nagradama, upravo je dobila još jednu, onu najveću. Njezin najnoviji roman je The Cleft (naslovnica na slici gore). Mislim kako joj je ovo bio najbolji rođendanski dar koji je ikada dobila, unatoč svojoj gotovo nedostižnoj dugovječnosti.

;-) Boris
komentari (15) :: ispis :: link :: 22:00

< listopad, 2007 >
P U S Č P S N
1 2 3 4 5 6 7
8 9 10 11 12 13 14
15 16 17 18 19 20 21
22 23 24 25 26 27 28
29 30 31        

"Velika očekivanja" su blog koji se bavi književnošću, kazalištem, umjetnošću, arhitekturom, filmom, glazbom, a ponekad zađe i u svijet mode. Ukratko, bavi se zanimljivostima u kulturi koju pokušava, uvijek u nekim drugačijim oblicima, prenijeti na čitatelja.


Naslov je preuzet s poznatog romana Charlesa Dickensa, kako bi najbolje opisao potragu za umjetnosti u kulturi te britkost stila kojim je ovaj blog pisan. Naravno, to je samo mišljenje šestorice ljudi koji su ga pokrenuli, a na vama je, čitatelji, da procijenite naše i nadodajete vlastite kritike.

E-mail redakcije:
velikaocekivanja@gmail.com


Dizajn: Vjetrovito
Fotografije: Boris
Copyright © 2007-2009, Velika očekivanja
Arhiv
Ovdje su izlistani svi prethodni brojevi Velikih očekivanja, od prvoga prema prošlomjesečnom. Naslovnica pojedinog broja ujedno je i poveznica s njim na stranicama.























































































































































































Naslovnice za određeni mjesec nastaju krajem tog mjeseca kako bismo što bolje bili u tijeku s kulturnim događanjima.
O nama
Boris
Minimalizam je filozofija današnjice, te se prema tomu orijentiram. Volim kada je u malo toga, malo slika, malo riječi, i malo varijacija izrečeno jednako dostojno nešto što bi se u proteklim stoljećima velikodušno izricalo. Naravno, ukoliko nešto pripada tom vremenu, pokušavam se i ja prebaciti. No, prostornost, funkcionalnost i ugođaj je ono što me trenutačno okružuje i teško je mašto prebaciti u neke druge sfere. Ritmovi koji se lagodno ponavljaju, riječi koje plove u zraku, nebo, svjetlost i voda.

DsK
Pohlepno stvorenje s autističnim ukusom. Skoro sve prolazi. Etno muzika. Knjige za samopomoć. Filmovi sa zgodnim glumcima. Bez predrasuda i ovisnički uporno, ja konzumiram konzumiram konzumiram, vječno u potrazi za nečim što će mi učvrstiti vjeru u modernu kulturu. Kriteriji su mi visoki, ali svemu dajem šansu.
Uvijek nosim dva mp3 playera sa sobom. Za svaki slučaj. Ako jedan crkne.

darksoul
Budući da je na ovom blogu u trendu biti u nečemu izgubljen, ja eto biram biti izgubljena u prijevodu te stranim jezicima. Uživam u knjigama, maštovito i bogato konstruiranim rečenicama, novim stvarnostima koje mi nudi literarni svijet, likovima čiji identitet mogu preuzeti i u tuđim životima koje kroz knjige mogu voditi. Dakle, iz svega navedenog moguće je izvesti slijedeći zaključak – sanjar vulgaris. Ne, nije loše, još je gore od toga... Poprilično izbirljiva, izbjegavat ću klasične ljubiće i krvave krimiće, kao i neuvjerljive fantasy stvarnosti, a oduševljavati se knjigama o krizama ličnosti i potragama svake vrste. U skladu sa svojom melankoličnom ličnosti u pitanjima glazbe često ću posegnuti za klasikom, jazzom i lagano tužnjikavim tonovima. No, ni rokersko-metalna prošlost nije za odbaciti. Na sva usta hvalim Salvadora Dalija, Hermana Hessea, Amelie i sve što je zeleno (osim brokule). Kazalište pohodim vrlo često, najčešće su mi postaje Kerempuh i Gavella, znadoh zalutati i u Itd, dok Komediju elegantno zaobilazim jer ne volim mjuzikle (sniffam i na opere).

lugh
izgubljenog više u glazbi nego u filmovima i knjigama, možete me pronaći rano ujutro u jednom od gradskih tramvaja kako stojim do prozora i sa slušalicama u ušima na kojima svira nešto lagano /indie lo-fi, downtempo, nešto alternativno/ gledam u ljude na ulici, a nešto rijeđe /ali uopće ne rijetko/ pred kraj dana odem s društvom u kazalište. što se tiče filmova, opsjednut sam sa svime što ima veze sa "sundance film festivalom". knjige koje volim su neobavezna beletristika, jer mi je važnije kako je knjiga napisana od radnje koja se u njoj odvija. ne idem u muzeje ako ne ide hrpa ljudi sa mnom, jer su mi dosadni. s druge strane, ulaznicu za dobru izložbu fotografija kupim bez razmišljanja.

thora
last.fm+golema šalica vrućeg jacobsa s mlijekom i vanilijom i puno šećera(a može i caramel hot chocolate iz starbucksa, ovisi kaj vam je bliže :P)+zimsko predvečerje+debela topla deka+knjiga
and i'm yours.
^^

Moooi
Pohlepno kupujem monografije i pokušavam pronaći mjesto za njih na i onako pretrpanim policama. Slijepo obožavam sve što uključuje Roberta Doisneaua, Gaudíja, njemački ekspresionizam i španjolske uličice. Slušam Noir Desir, Lovage, većinom stari rock i Chopina prije spavanja. Čitam sve što mi padne pod ruku. I to bi uglavnom bilo to.

Ostalo
Na naslovnici blog.hr-a...

ČIP - 4. 10. 2009.
Serija postova o Berlinu - 9. 8. 2009.
Koncert Macy Gray - 28. 5. 2009.
Debakl ovogodišnjeg Cro-a-Portera - 21. 4. 2009.
Alicia Keys oduševila publiku u Zagrebu - 13. 10. 2008.
Kulturna događanja u Novom Zagrebu - 25. 6. 2008.
Turandot u Gavelli - 1. 5. 2008.
Cro a Porter - 6. 4. 2008.
O Doris Lessing - 14. 10. 2007.
Veliki Gatsby u ZeKaeMu - 29. 9. 2007.
Sziget Festival pa Budimpešta - 20. 8. 2008.


Velika očekivanja on Facebook



Knjižare i nakladnici
Ovo je popis najvažnijih hrvatskih knjižara i nakladnika koji imaju svoje internetske stranice: Algoritam :: AGM :: Bulaja :: Celeber :: Ceres :: Disput :: Durieux :: Ex libris :: Fraktura :: Hena com :: Jesenski i Turk :: Katarina Zrinski :: Matica hrvatska :: Meandar :: Moderna vremena :: Mozaik knjiga :: Naklada Ljevak :: Naklada OceanMore :: Planetopija :: Profil :: Školska knjiga :: VBZ :: Vuković & Runjić :: Zagrebačka stvarnost

Popis internetskih stranica engleskih knjižara: Bloomsbury :: Penguin :: Books at Random House :: Random House :: Transworld Publishers :: Vintage


Kazališta
Popis internetskih stranica nekih hrvatskih kazališta i nekoliko zgodnih informativnih linkova za ljubitelje života na daskama:
HNK Zagreb :: HNK Ivana pl. Zajca, Rijeka :: HNK Split :: HNK Osijek :: HNK Varaždin :: Gavella :: Teatar EXIT :: Kerempuh :: Komedija :: Teatar &TD :: ZKM :: HKD teatar Rijeka
GKM Split :: HKK Zadar
Teatar.hr :: Planet Actors

E-mailovi:
Boris
DsK
Darksoul
Lugh
Thora
Moooi
13.10.2007., subota
Doris Lessing, dobitnica ovogodišnje Nobelove nagrade za književnost
Kao što ste najvjerojatnije i čuli, unatoč svim mogućim predviđanjima pobjede drugih pisaca, ovogodišnja dobitnica Nobelove nagrade za književnost je Doris Lessing. Stoga sam odlučio napisati nešto o njoj ovdje, jer upravo ona se smatra dostojnom nasljednicom velikih književnoumjetničkih imena poput (veoma nedavnog) Orhana Pamuka, ali i Elfriede Jelinek, Imrea Kestésza, V. S. Naipaula, Toni Morrison, Williama Goldinga i Gabriela Gárcije Marqueza, ili pak Pabla Nerude, Samuela Becketta, Jean-Paula Sartrea ili Alberta Camusa. I sasvim vjerojatno je da će njeno ime obilježiti godinu dana do sljedeće dodjele.

Rođena kao Doris May Tayler 22. listopada 1919. godine u Perziji (današnjem Iranu), ta odlučna Britanka uvijek na pitanja o svom djetinjstvu odgovara kako je to bilo razdoblje u kojemu se miješalo malo zadovoljstva i mnogo boli. Imala je trinaest godina kada je njeno službeno obrazovanje u salisburyjskoj srednjoj školi završilo, no ona se nastavila obrazovati sama čitajući mnoge knjige. Pisci koje je kao mlada voljela su Dickens, Scott, Stevenson, ali kasnije je otkrila i D. H. Lawrencea, Stendhala, Tolstoja i Dostojevskog. U stvaranju njenog spisateljskog duha, osim knjiga koje je čitala, imao je veliku ulogu i njen otac, koji je pričao svoje dogodovštine iz Prvog svjetskog rata.

Kao petnaestogodišnjakinja, otišla je od kuće i zaposlila se kao bolničarka. U to vrijeme, počela je pisati kratke priče i čak dvije prodala časopisima u južnoj Africi. Tada je napisala, aludirajući na svoju majku s kojom se nije slagala: "Postoji cijela generacija žena kod kojih vrijeme kao da stane kada dobiju djecu. Gotovo sve su postale prilično neurotične - zbog, mislim, kontrasta između onoga što su ih učili u školi da su sposobne i onoga što im se zapravo dogodilo." Lessigova vjeruje kako je ona mnogo slobodnija jer je spisateljica, te govori kako je pisanje proces koji "postavlja razmake", proces "uopćenja stvarnosti".

1937. godine, preselila se u Salisbury, gdje je radila kao telefonistica godinu dana. Sa svojih samo devetnaest godina, udala se za Franka Wisdoma i dobila dvoje djece. Osjetivši se zarobljenom u ulozi koja joj je odjednom namijenjena, napustila je svoju obitelj i odselila se, ali u isti grad. 1949. godine, Doris Lessing se sa svojim mladim sinom preselila u London, gdje je iste godine objavila svoj prvi roman - The Grass is Singing. Nastavljajući romanima kao što su Children of Violence, The Golden Notebook (hrv. Zlatna bilježnica, Grafički zavod Hrvatske, 1983.), Briefing for a Descent into Hell, Memoirs of a Survivor (hrv. Kako sam preživjela, Globus, 1985.), te još mnoštvo njih, od kojih je na hrvatski prevedena još samo Love Again (hrv. I ponovno, ljubav, V.B.Z., 1999.) te The Summer before the Dark (hrv. Ljeto prije sutona, August Cesarec, 1979.).

U siječnju 2000. godine, u londonskoj Narodnoj galeriji portreta, otkrivena je slika nje Leonarda McComba. Ovjenčana mnogim svjetski poznatim nagradama, upravo je dobila još jednu, onu najveću. Njezin najnoviji roman je The Cleft (naslovnica na slici gore). Mislim kako joj je ovo bio najbolji rođendanski dar koji je ikada dobila, unatoč svojoj gotovo nedostižnoj dugovječnosti.

;-) Boris
komentari (15) :: ispis :: link :: 22:00

<< Arhiva >>