blog :: arhiv :: o nama :: ostalo
18.12.2008., četvrtak
Tiha pobuna - najveći majstori njemačkog ekspresionizma

Max Pechstein: Ležeći ženski akt, 1911. [Ulje na platnu 100 x 100 cm Leopold-Hoesch-Museum, Düren]

I tako se Velika očekivanja poput feniksa dižu iz prašine onda kada su već zaboravljena i to da vas zovu na jednu od u gradu trenutno otvorenih izložbi. Namjeravamo ići i na Rembrandta, ne brinite (čim nabavimo dobro povećalo), ali krenimo redom.

Prošlo je i previše vremena od otvorenja Tihe pobune, a da je nismo posjetili te se, ne bismo li ispravili tu veliku nepravdu, jednog sivog popodneva koje je bilo samo jedno u nizu onih kišnih što se doimlju bez kraja i konca upustimo u carstvo jarkih, eskpresivnih boja, čisto radi novog i promijenjenog dojma stvarnosti.

Kada stigosmo do Klovićevih dvora, već smo imali neke blage spoznaje o ekspresionističkom pokretu čije ime potječe od francuske riječi expression što znači izražaj. Uzori ekspresionizma dijelom su u impresionističkom pokretu kojeg karakterizira mimetičko prikazivanje vanjskih utisaka i dojmova te na čijim slikama obično dominira igra svjetlom, no vrlo brzo ekspresionizam se radikalno udaljava od impresionističkih utjecaja te razvija vlastiti manifest. Najvažnije obilježje je (za razliku od impresionizma) iskazivanje subjektivnog izraza vanjskog dojma koji je vrlo često u neskladu s konvencionalnim poimanjem realnosti, za što je najbolji primjer upotrebljavanje boja koje ne odgovaraju boji predmeta u iskustvenoj stvarnosti, kao što se može primijetiti na slici Rano proljeće Karla Schmidta-Routluffa.


Ekspresionizam u likovnoj umjetnosti najveći je odjek imao u Njemačkoj (dijelom i u Austriji kroz djela Oskara Kokoschke), gdje su se u prvom desetljeću XX. stoljeća formirale dvije umjetničke grupacije. 7. lipnja 1905. godine u Dresedenu četvorica studenata arhitekture Ernst Ludwig Kirchner, Fritz Bleyl, Erich Heckel und Karl Schmidt-Rottluff osnovali su umjetničku skupinu pod simboličnim imenom Die Brücke (Most). Grupa je bila pod jakim utjecajem fovizma, Van Gogha i Gaugina. Na njihovim slikama započinje raspadanje tradicionalne strukture slike (ali i skulpture) te njihov prijelaz u deformaciju, toliko karakterističnu za ekspresionistički pokret. Šest godina kasnije, u Münchenu se javlja nova grupa - Der blaue Reiter (Plavi jahač), čije je ime sinteza osobnih preferencija Augusta Mackea (plava boja) i Franza Marca (konji) koji su ujedno i najznačajniji predstavnici te grupe pored Vasilja Kandinskog i Paula Kleea. Otprlike u ovom razdoblju može se primijetiti utjecaj vitraja na slikarstvo zbog naglašene upotrebe debelih linija koje naglašavanju konture i formiraju plohe koje tada bivaju ispunjene ekspresionističkom igrom bojama, za što je dobar primjer slika Alexandera von Jawlenskyja naslovljena Djevojčica s crvenom mašnom.


Osim slika, na izložbi se mogu vidjeti ekspresionističke skulpture, što zapravo spada u domenu rariteta budući da je predominantni materijal vremena bilo drvo, pa je većina skupltura tog doba uništena u doba Prvog svjetskog rata i vladavine nacionalsocijalizma u Njemačkoj jer je ekspresionistički pokret bio nazivan "deformacijom", njegovi predstavnici progonjeni, a djela uništavana. Većina skulptura koje su sve navedeno preživjele izrađene su od bronce i jasno pokazuju tendenciju ka apstrakciji koju u slikarstvu pokazuje Vasilj Kandinsky.


Ernst Barlach: Ruska prosjakinja (Žensko kolo), 1907. [Bronca 23 x 42 x 18 cm Museumslandschaft Hessen, Kassel]

Zaboraviti se ne smiju ni grafike koje na početku XX. stoljeća u Njemačkoj doživljavanju ponovno rođenje, a za njih je, barem po mom osobnom sudu, karakteristična vrlo jasna i jaka anticipacija rata, razaranja i deformacije, kako ljudskog tijela, tako i duha.

Osobni dojam izložbe: Jako dobro koncipirano, jer boje prostorija u kojima su pojedini eksponati jasno sugeriraju o kojem se razdoblju i grupi radi, izložba ne opterećuje, a puno pokazuje, čak i ako izbor eksponata u neku ruku i jest i nije reprezentativan. Poželjno je i pogledati film u trajanju od sat vremena, no za to morate znati ili njemački (jezik izvornika) ili engleski (jezik titlova), što bi se moglo nazvati propustom organizatora jer su mogli prevesti titlove na hrvatski naročito ako uzmemo u obzir cijenu ulaznice (40 kn za svekoliko pučanstvo, 30 za studente, 20 za grupe od 15+ posjetitelja). Sveukupna ocjena: 7,5/10.

Do slijedećeg sumornog dana u nekoj galeriji, mahmah od darksoul.

P. S. Nadam se da je moja interpretacija i prezentacija pokreta barem donekle bliska stvarnom stanju stvari jer nisam povjesnoumjetničar, pa ako nije.. DsK, molim te, ispravi me. :-)
P. P. S. Još sjedite pred kompjuterom? Šic na izložbu, hajde, hajde, hajde.
komentari (13) :: ispis :: link :: 09:38

< prosinac, 2008 >
P U S Č P S N
1 2 3 4 5 6 7
8 9 10 11 12 13 14
15 16 17 18 19 20 21
22 23 24 25 26 27 28
29 30 31        

"Velika očekivanja" su blog koji se bavi književnošću, kazalištem, umjetnošću, arhitekturom, filmom, glazbom, a ponekad zađe i u svijet mode. Ukratko, bavi se zanimljivostima u kulturi koju pokušava, uvijek u nekim drugačijim oblicima, prenijeti na čitatelja.


Naslov je preuzet s poznatog romana Charlesa Dickensa, kako bi najbolje opisao potragu za umjetnosti u kulturi te britkost stila kojim je ovaj blog pisan. Naravno, to je samo mišljenje šestorice ljudi koji su ga pokrenuli, a na vama je, čitatelji, da procijenite naše i nadodajete vlastite kritike.

E-mail redakcije:
velikaocekivanja@gmail.com


Dizajn: Vjetrovito
Fotografije: Boris
Copyright © 2007-2009, Velika očekivanja
Arhiv
Ovdje su izlistani svi prethodni brojevi Velikih očekivanja, od prvoga prema prošlomjesečnom. Naslovnica pojedinog broja ujedno je i poveznica s njim na stranicama.























































































































































































Naslovnice za određeni mjesec nastaju krajem tog mjeseca kako bismo što bolje bili u tijeku s kulturnim događanjima.
O nama
Boris
Minimalizam je filozofija današnjice, te se prema tomu orijentiram. Volim kada je u malo toga, malo slika, malo riječi, i malo varijacija izrečeno jednako dostojno nešto što bi se u proteklim stoljećima velikodušno izricalo. Naravno, ukoliko nešto pripada tom vremenu, pokušavam se i ja prebaciti. No, prostornost, funkcionalnost i ugođaj je ono što me trenutačno okružuje i teško je mašto prebaciti u neke druge sfere. Ritmovi koji se lagodno ponavljaju, riječi koje plove u zraku, nebo, svjetlost i voda.

DsK
Pohlepno stvorenje s autističnim ukusom. Skoro sve prolazi. Etno muzika. Knjige za samopomoć. Filmovi sa zgodnim glumcima. Bez predrasuda i ovisnički uporno, ja konzumiram konzumiram konzumiram, vječno u potrazi za nečim što će mi učvrstiti vjeru u modernu kulturu. Kriteriji su mi visoki, ali svemu dajem šansu.
Uvijek nosim dva mp3 playera sa sobom. Za svaki slučaj. Ako jedan crkne.

darksoul
Budući da je na ovom blogu u trendu biti u nečemu izgubljen, ja eto biram biti izgubljena u prijevodu te stranim jezicima. Uživam u knjigama, maštovito i bogato konstruiranim rečenicama, novim stvarnostima koje mi nudi literarni svijet, likovima čiji identitet mogu preuzeti i u tuđim životima koje kroz knjige mogu voditi. Dakle, iz svega navedenog moguće je izvesti slijedeći zaključak – sanjar vulgaris. Ne, nije loše, još je gore od toga... Poprilično izbirljiva, izbjegavat ću klasične ljubiće i krvave krimiće, kao i neuvjerljive fantasy stvarnosti, a oduševljavati se knjigama o krizama ličnosti i potragama svake vrste. U skladu sa svojom melankoličnom ličnosti u pitanjima glazbe često ću posegnuti za klasikom, jazzom i lagano tužnjikavim tonovima. No, ni rokersko-metalna prošlost nije za odbaciti. Na sva usta hvalim Salvadora Dalija, Hermana Hessea, Amelie i sve što je zeleno (osim brokule). Kazalište pohodim vrlo često, najčešće su mi postaje Kerempuh i Gavella, znadoh zalutati i u Itd, dok Komediju elegantno zaobilazim jer ne volim mjuzikle (sniffam i na opere).

lugh
izgubljenog više u glazbi nego u filmovima i knjigama, možete me pronaći rano ujutro u jednom od gradskih tramvaja kako stojim do prozora i sa slušalicama u ušima na kojima svira nešto lagano /indie lo-fi, downtempo, nešto alternativno/ gledam u ljude na ulici, a nešto rijeđe /ali uopće ne rijetko/ pred kraj dana odem s društvom u kazalište. što se tiče filmova, opsjednut sam sa svime što ima veze sa "sundance film festivalom". knjige koje volim su neobavezna beletristika, jer mi je važnije kako je knjiga napisana od radnje koja se u njoj odvija. ne idem u muzeje ako ne ide hrpa ljudi sa mnom, jer su mi dosadni. s druge strane, ulaznicu za dobru izložbu fotografija kupim bez razmišljanja.

thora
last.fm+golema šalica vrućeg jacobsa s mlijekom i vanilijom i puno šećera(a može i caramel hot chocolate iz starbucksa, ovisi kaj vam je bliže :P)+zimsko predvečerje+debela topla deka+knjiga
and i'm yours.
^^

Moooi
Pohlepno kupujem monografije i pokušavam pronaći mjesto za njih na i onako pretrpanim policama. Slijepo obožavam sve što uključuje Roberta Doisneaua, Gaudíja, njemački ekspresionizam i španjolske uličice. Slušam Noir Desir, Lovage, većinom stari rock i Chopina prije spavanja. Čitam sve što mi padne pod ruku. I to bi uglavnom bilo to.

Ostalo
Na naslovnici blog.hr-a...

ČIP - 4. 10. 2009.
Serija postova o Berlinu - 9. 8. 2009.
Koncert Macy Gray - 28. 5. 2009.
Debakl ovogodišnjeg Cro-a-Portera - 21. 4. 2009.
Alicia Keys oduševila publiku u Zagrebu - 13. 10. 2008.
Kulturna događanja u Novom Zagrebu - 25. 6. 2008.
Turandot u Gavelli - 1. 5. 2008.
Cro a Porter - 6. 4. 2008.
O Doris Lessing - 14. 10. 2007.
Veliki Gatsby u ZeKaeMu - 29. 9. 2007.
Sziget Festival pa Budimpešta - 20. 8. 2008.


Velika očekivanja on Facebook



Knjižare i nakladnici
Ovo je popis najvažnijih hrvatskih knjižara i nakladnika koji imaju svoje internetske stranice: Algoritam :: AGM :: Bulaja :: Celeber :: Ceres :: Disput :: Durieux :: Ex libris :: Fraktura :: Hena com :: Jesenski i Turk :: Katarina Zrinski :: Matica hrvatska :: Meandar :: Moderna vremena :: Mozaik knjiga :: Naklada Ljevak :: Naklada OceanMore :: Planetopija :: Profil :: Školska knjiga :: VBZ :: Vuković & Runjić :: Zagrebačka stvarnost

Popis internetskih stranica engleskih knjižara: Bloomsbury :: Penguin :: Books at Random House :: Random House :: Transworld Publishers :: Vintage


Kazališta
Popis internetskih stranica nekih hrvatskih kazališta i nekoliko zgodnih informativnih linkova za ljubitelje života na daskama:
HNK Zagreb :: HNK Ivana pl. Zajca, Rijeka :: HNK Split :: HNK Osijek :: HNK Varaždin :: Gavella :: Teatar EXIT :: Kerempuh :: Komedija :: Teatar &TD :: ZKM :: HKD teatar Rijeka
GKM Split :: HKK Zadar
Teatar.hr :: Planet Actors

E-mailovi:
Boris
DsK
Darksoul
Lugh
Thora
Moooi
18.12.2008., četvrtak
Tiha pobuna - najveći majstori njemačkog ekspresionizma

Max Pechstein: Ležeći ženski akt, 1911. [Ulje na platnu 100 x 100 cm Leopold-Hoesch-Museum, Düren]

I tako se Velika očekivanja poput feniksa dižu iz prašine onda kada su već zaboravljena i to da vas zovu na jednu od u gradu trenutno otvorenih izložbi. Namjeravamo ići i na Rembrandta, ne brinite (čim nabavimo dobro povećalo), ali krenimo redom.

Prošlo je i previše vremena od otvorenja Tihe pobune, a da je nismo posjetili te se, ne bismo li ispravili tu veliku nepravdu, jednog sivog popodneva koje je bilo samo jedno u nizu onih kišnih što se doimlju bez kraja i konca upustimo u carstvo jarkih, eskpresivnih boja, čisto radi novog i promijenjenog dojma stvarnosti.

Kada stigosmo do Klovićevih dvora, već smo imali neke blage spoznaje o ekspresionističkom pokretu čije ime potječe od francuske riječi expression što znači izražaj. Uzori ekspresionizma dijelom su u impresionističkom pokretu kojeg karakterizira mimetičko prikazivanje vanjskih utisaka i dojmova te na čijim slikama obično dominira igra svjetlom, no vrlo brzo ekspresionizam se radikalno udaljava od impresionističkih utjecaja te razvija vlastiti manifest. Najvažnije obilježje je (za razliku od impresionizma) iskazivanje subjektivnog izraza vanjskog dojma koji je vrlo često u neskladu s konvencionalnim poimanjem realnosti, za što je najbolji primjer upotrebljavanje boja koje ne odgovaraju boji predmeta u iskustvenoj stvarnosti, kao što se može primijetiti na slici Rano proljeće Karla Schmidta-Routluffa.


Ekspresionizam u likovnoj umjetnosti najveći je odjek imao u Njemačkoj (dijelom i u Austriji kroz djela Oskara Kokoschke), gdje su se u prvom desetljeću XX. stoljeća formirale dvije umjetničke grupacije. 7. lipnja 1905. godine u Dresedenu četvorica studenata arhitekture Ernst Ludwig Kirchner, Fritz Bleyl, Erich Heckel und Karl Schmidt-Rottluff osnovali su umjetničku skupinu pod simboličnim imenom Die Brücke (Most). Grupa je bila pod jakim utjecajem fovizma, Van Gogha i Gaugina. Na njihovim slikama započinje raspadanje tradicionalne strukture slike (ali i skulpture) te njihov prijelaz u deformaciju, toliko karakterističnu za ekspresionistički pokret. Šest godina kasnije, u Münchenu se javlja nova grupa - Der blaue Reiter (Plavi jahač), čije je ime sinteza osobnih preferencija Augusta Mackea (plava boja) i Franza Marca (konji) koji su ujedno i najznačajniji predstavnici te grupe pored Vasilja Kandinskog i Paula Kleea. Otprlike u ovom razdoblju može se primijetiti utjecaj vitraja na slikarstvo zbog naglašene upotrebe debelih linija koje naglašavanju konture i formiraju plohe koje tada bivaju ispunjene ekspresionističkom igrom bojama, za što je dobar primjer slika Alexandera von Jawlenskyja naslovljena Djevojčica s crvenom mašnom.


Osim slika, na izložbi se mogu vidjeti ekspresionističke skulpture, što zapravo spada u domenu rariteta budući da je predominantni materijal vremena bilo drvo, pa je većina skupltura tog doba uništena u doba Prvog svjetskog rata i vladavine nacionalsocijalizma u Njemačkoj jer je ekspresionistički pokret bio nazivan "deformacijom", njegovi predstavnici progonjeni, a djela uništavana. Većina skulptura koje su sve navedeno preživjele izrađene su od bronce i jasno pokazuju tendenciju ka apstrakciji koju u slikarstvu pokazuje Vasilj Kandinsky.


Ernst Barlach: Ruska prosjakinja (Žensko kolo), 1907. [Bronca 23 x 42 x 18 cm Museumslandschaft Hessen, Kassel]

Zaboraviti se ne smiju ni grafike koje na početku XX. stoljeća u Njemačkoj doživljavanju ponovno rođenje, a za njih je, barem po mom osobnom sudu, karakteristična vrlo jasna i jaka anticipacija rata, razaranja i deformacije, kako ljudskog tijela, tako i duha.

Osobni dojam izložbe: Jako dobro koncipirano, jer boje prostorija u kojima su pojedini eksponati jasno sugeriraju o kojem se razdoblju i grupi radi, izložba ne opterećuje, a puno pokazuje, čak i ako izbor eksponata u neku ruku i jest i nije reprezentativan. Poželjno je i pogledati film u trajanju od sat vremena, no za to morate znati ili njemački (jezik izvornika) ili engleski (jezik titlova), što bi se moglo nazvati propustom organizatora jer su mogli prevesti titlove na hrvatski naročito ako uzmemo u obzir cijenu ulaznice (40 kn za svekoliko pučanstvo, 30 za studente, 20 za grupe od 15+ posjetitelja). Sveukupna ocjena: 7,5/10.

Do slijedećeg sumornog dana u nekoj galeriji, mahmah od darksoul.

P. S. Nadam se da je moja interpretacija i prezentacija pokreta barem donekle bliska stvarnom stanju stvari jer nisam povjesnoumjetničar, pa ako nije.. DsK, molim te, ispravi me. :-)
P. P. S. Još sjedite pred kompjuterom? Šic na izložbu, hajde, hajde, hajde.
komentari (13) :: ispis :: link :: 09:38

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>